HRVOJE RADOVANOVIC

NOVI OBJEKTI HRVOJA RADOVANOVICA
Autor: Sava Stepanov, likovni kriticar
Kikinda, Novi Sad, 2000.

Spoj pikturalanog i skulpturalnog ostvaren u najnovijim radovima Hrvoja Radovanovica rezultira osobenim plastickim rezultatima. Forma je primarna, ona je osnova celokupnog iskaza. Umetnik prvo konstituise formalni sklop svojih reljefa, ili, tacnije, objekata, a potom se bavi bojom i njenim vrednostima. Za razliku od ranijih radova u ovom maniru (nastali pre ove serije iz 1999. godine), u kojima je dominirao konstruktivisticki pristup, u novoj seriji dominira ekspresivni naboj. Taj ekspresivitet je ispoljen dvostruko - i u formalnom i u koloristickom smislu. U plohu i geometrijsko-konstruktivisticke elemente Radovanovic unosi ekspresivne puno plasticke amorfne oblike koji se na logican i sinteticki nacin uklapaju u postojeci kontekst. Zahvaljuci Radovanovicevom osecanju za skulpturalnu formu, zahvaljujuci njegovom poznavanju osobenosti purpen-pene kao specificnog materijala, ostvarena je uzbudljiva plasticka faktura u kojoj se smenjuju mirne i zategnute forme pod kojim tutnji uzbudjujuca unutarnja tektonika, sa ekspresivnom dinamicnom fakturom. Logika oblika i oblikovanja ovde je sprovedena sasvim kultivisano, sasvim logicno i smisleno. Zbog toga se ovi objekti prihvataju kao sasvim jasna i citka plasticka misao. Ta logicnost postupka ostvarena je i u pikturalnom smislu. Boja prati oblik i nikada se u ovim ostvarenjima ne cini kao nametnuti i nepotrebni elemenat, jer se njome potenciraju sve vrednosti oblika koje same po sebi, mozda, ne bi bile tako plasticki ubedljive i vidljive.
Istinski specifikum ovih objekata jeste cinjenica da je polazno interesovanje umetnikovo pri njihovom formiranju usmereno ka obliku kao primarnoj cinjenici iskaza. Dakle, Radovanovic se bavi autentikom likovnih elemenata: skulptuiralnih - jer se bavi materijalom, masom i prostorom, te pikturalnih - jer nastoji da boji i drugim pikturalnim elementima obezbedi samostalnost dejstva. Tako umetnik dolazi do univerzalnosti znacenja i dejstva svojih objekata. Definitivno, sadrzaj nije osnovno polaziste. U ovim skulpturalnim objektima nema ranije raspricanosti koja se potom likovno uoblicavala, nego je poredak upravo drugaciji pa naslovi ovih radova, kojima umetnik, ipak, evocira odredjene konkretume, proisticu iz izgleda forme. Na kraju valja zakljuciti da je serija radova, uglavnom nastalih tokom protekle godi-ne, plod jednog kontinuiranog razvoja ranije zacetih plastickih ideja. Istovremeno, cini se da je bas ovim ostvarenjima Radovanovic objavio nekakvu zrelu stvaralacku strast, jednu sasvim jasno definisanu likovnu poetiku koja se moze prihvatiti kao svojevrsno, subjektivisticko i zaista personalno interpretiranje impulsa savremenog sveta i vremena.

Commenti