Toskansko poslepodne

Svaki put kad posetim rodni grad vratim se sa najmanje 400 fotografija, bez obzira na to koliko je kratko moj boravak trajao. Uvek su to neke kuce, pa klupa pod tresnjom, onda trg, necija svadba, slucajni prolaznik, patka, macka, cipela... Ovog puta uspela sam da ubedim tatu da izvuce mape sa radovima koje su pre par godina zavrsile ispod kreveta, iza ormana, na balkonu, tavanu i, uopste, bilo gde je uspeo da ih ugura. Fotografisala sam brzinom svetlosti da bih posle kod kuce mogla na miru da ih pregledam. Mnoge fotografije su zamagljene, kao za inat bilo je oblacno, ali ipak mislim da zasluzuju da budu izlozene.
Ilustracija koja sledi ima preko 3 decenije; izasla je u novinama u okviru stalne rubrike za koju je Hrvoje Radovanovic redovno crtao.

Sasvim se lepo uklapa u ovo oblacno, kisovito toskansko poslepodne...

Commenti

  1. Ova ilustracija je živa slika današnjeg života u mnogim dijelovima svijeta. Divno je kad se cijeni mali rad velikih majstora. Svaka čast! Pozdrav

    RispondiElimina

Posta un commento

Se vuoi, dimmi cosa ne pensi!